15.01.2010., petak
Učenici snimali kako se iživljavaju na kolegi i onda to objavili na Facebooku
POZNATO je da djeca znaju biti posebno okrutna. Nove tehnologije sve češće pokazuju koliko okrutna zapravo znaju biti, i to bez ikakvog razloga. Ne baš pretjerano inteligentna grupa učenika jednog razreda osnovne škole u Bjelovaru smatrala je da cijelom svijetu treba objaviti kako kolektivno maltretira svog kolegu.
Na Facebooku su pokrenuli grupu "Svi koji MRZE I.B. i hoće da ode iz OŠ..!!!!!", a članovi grupe mislili su da će biti "kul" ako svima pokažu kako se čoporski udružuju protiv dječaka kojemu je jedini grijeh to što je, kako kažu, "retardiran".
U tu su svrhu postavili i dva video uratka snimljena mobitelom, u kojima se okomljuju na nesretnog dječaka. Dječak, napadan sa svih strana, ne zna što bi drugo radio, pa bespomoćno vrišti.
Ostalim sudionicima maltretiranja to je očigledno jako smiješno, te se cijelim razredom provaljuju salve smijeha i zadovoljnog vikanja. Mali I.B. nema neke velike šanse jer protiv njega su i dječaci i djevojke.
Nisu znali da je tako loše
"Hvala vam što ste nas upozorili na ovo. Mi jesmo načuli da postoji određeno maltretiranje, ali dječak se ni nama ni našoj stručnoj službi dosad nije osobno požalio. Budući da se nitko nije previše žalio, nismo znali da je situacija tako loša. Odmah ću sazvati sastanak sa svojim suradnicama, i vidjet ćemo kako razriješiti problem", rekao je na Indexov upit ravnatelj osnovne škole u Bjelovaru Mirko Z.
Originalni članak
|
- 17:31 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
11.06.2009., četvrtak
Tehnička pitanja!
Nadam se da će ovaj blog ipak steći jednog dana svoju staru slavu, iako ja trenutno baš i nemam vremena da ga uređujem.
Ako postoji itko tko je zainteresiran za pomoć pri uređivanju bloga, može mi se obratit putem komentara ili maila! Svaka pomoć je dobrodošla, bitna je dobra namjera!
Također, ako imate neku priču koju bi željeli (anonimno, naravno) podijeliti sa svima, vašu osobnu ili nekog od vaših prijatelja/poznanika ili slično, ili ako imate neki članak ili drugu priču vezanu za zlostavljanje u školi, javite se s vašom pričom na e-mail adresu:
findingmyself0@gmail.com
Ako vi ili neki vaš poznanik imate problem u vezi ove teme, a ipak ne želite da se vaša priča nađe na ovim stranicama, slobodno se možete javiti na istu adresu ako trebate savjet.
Sve koji podržavaju ovaj blog i njegove ciljeve mogu pomoći i "reklamiranjem" - u desnom stupcu na blogu se nalazi banner, koji možete postaviti na svoj blog/stranicu tako da kopirate tekst ispod i postavite ga na željeno mjesto na svom blogu.
A ako ste zainteresirani za razmjenu linkova, ostavite komentar.
Pružite svoj doprinos u izgradnji boljeg svijeta - jer svaka pomoć je dobrodošla, a čak i ako samo jedna osoba nađe makar malu utjehu ili savjet na ovim stranicama, nešto se promijenilo, a puno malih promjena čini jednu veliku. Zapamtite, ne možemo pokušat promijeniti cijeli svijet, ali možemo sebe i svoju okolinu, a to je ono što je zaista bitno i ono što vodi do velikih promjena.
|
- 13:05 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
26.04.2009., nedjelja
Samoozlijeđivanje
Nakon puno vremena šutnje, ponovno se javljam, sada i kao student psihologije. Članak koji prenosim sa stranica slobodnadalmacija.hr možda ne govori o primjeru zlostavljanja u školi, ali govori o jednom širem problemu koji može biti povezam s takvim oblikom nasilja.
Unaprijed da napomenem, nipošto ne smatram da se u članku govori o dotičnoj subkulturi na primjeru jedne mlade djevojke, mislim da ne možemo povezivati emo subkulturu i ovakve slučajeve i pravit generalizacije, ali priča je sama za sebe dovoljna. Primjer je to čestih problema koji se javljaju kod današnjih tinejđera, problema koji su sve češći jer ljudi se samo udaljavaju jedni od drugih, traže izlaz, bijeg od problema s kojima se često u stvarnosti susreću. A neki od tih problema mogu biti i zlostavljanje od strane vršnjaka, ili neprihvaćanje, a može se dogoditi i da to udaljavanje od svijeta izazove neprihvaćanje i zlostavljanje, potencirajući situaciju.
- Osjećala sam se užasno jadno, htjela sam da se sve promijeni jer sam znala da nikome nije stalo do mene pa kad me već svi zajabaju, onda mogu i ja sama sebe. Jednostavno sam uzela žilet i zarezala venu. Bilo mi je samo 13 godina, ali nisam se bojala. Vjerovala sam da će mi tako biti lakše podnositi svakodnevno psihičko maltretiranje bolesnog oca, njegove krvoločne svađe s mamom, odbacivanje prijatelja... I odjednom mi je bilo puno lakše.
Tekst članka pročitajte OVDJE
I osobno sam poznavao osobu koja je imala sličnih problema, tako da mi cijeli pojam samoozlijeđivanja nije potpuno stran i nepoznat. Nisu tu problem površinski ranama problem je u onim ranama što se zarežu u dušu, u čovjeka, a to su rane koje ne zacijeljuju puno teže.. Zapitajte se što bi se dogodilo s ovom djevojkom da nije pronašla pomoć u prijateljima i majci koja joj je pružila potporu. Ovakve stvari ljudi skrivaju, to nije nešto što se vidi na prvi pogled, ali roditelji i prijatelji će to shvatiti ako obraćaju dovoljno pažnje! Ignoriranjem i minorizacijom problema sigurno se ništa dobro neće postići!
Što mislite, da ova djevojka nije pronašla potporu, što bi napravila? Bi li bila spremna na najnesretniji čin samoubojstva? To ostavljam vama na razmišljanje, ostavljam vam na odgovornost da pročitate ovaj članak, zapitate se nad njim, nemojte samo preletiti, na trenutak razmisliti o tome i krenuti dalje, zaboravljajući na sve. Moguće je, sasvim je moguće, da neka osoba u vašoj blizini pati od sličnih problema ili razmišlja o tome i potpora prijatelja i roditelja je ono najbolje što joj možete pružiti.
|
- 09:29 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
03.07.2008., četvrtak
javljanje
Znam da u zadnje vrijeme ne pišem baš puno, ali što ćete, nedostatak inspiracije, poslovi i slično. A nema ni novih priča, nažalost, jer blog nije baš jako posjećen. No, svejedno, važno da je još tu, nadam se da će informacije pomoći nekom, zato postoji arhiva sa strane.
Upamtite, ako želite podijeliti s nama svoju priču, pišite na:
findingmyself0@gmail.com
zbog manje pretrpanosti maila bilo bi dobro da u komentaru obavijestite o mailu, inače ga možda ne vidim. Također, budite strpljivi, možda bude trebalo više vremena za objavu!
Toliko za sada, nadam se da će se ovdje uskoro naći koji pravi post!
|
- 19:17 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
22.04.2008., utorak
Školske tragedije
Prije sam rekao da je samoubojstvo najekstremnija poslijedica bullyinga, ali moram se ispraviti, jer postoji nešto još gore: tragični događaji koji su se dogodili zbog zlostavljanja u školama tijekom novije povijesti - školski pokolji.
Kada netko godinama kupi ljutnju, stres i tugu u sebi, postaje kivan ne samo prema onima koji ga maltretiraju, nego prema svima, pa tako često stradavaju nevini ljudi. Samo u drugoj polovici 20. stoljeća bilo je 100-tinjak slučajeva pucnjave u školama, a u većini slučajeva, koji obično završavaju tragično, pucao je učenik te škole (ili nekoliko njih). Na sreću po nas, ovakvi slučajevi većinom se događaju u Sjevernoj Americi (SAD-u i malo manje Kanadi), ali polako dolaze i do ovih prostora (Njemačka, Finska, Engleska, Danska,...), a sudeći po stanju u našim školama, ne bi me previše začudilo da se nešto slično dogodi u Hrvatskoj. No, dobro. O čemu se zapravo radi? Ako zanemarimo slučajeve poremećenih profesora ili drugih, odraslih ljudi, ostaje nekih 70-ak slučajeva gdje se radilo o djeci između 12-18 godina. Kompjuterske igre koje prelaze u stvarnost, loše stanje u obitelji, dostupnost oružja, pritisak, poremećaji - ali i mnogo slučajeva popraćenih zlostavljanjem od strane vršnjaka u školi, gdje je žrtvi jednostavno - prekipilo.
Iako se ne mogu uvijek sigurno znati razlozi ovakve tragedije, ipak uvijek postoje neke indikacije, a i neki slučajevi su više nego jasno. Pa, evo što se događa kada žrtva postane nasilnik.
Kao uvod, spomenuo bih jedan od najpoznatijih slučajeva, masakr u Columbine srednjoj školi, 1999. godine. Dva učenika, Eric Harris i Dylan Klebold ubili su 12 učenika i jednog profesora, a ranili još 23, a nakon toga počinili su samoubojstvo. Nakon ovog slučaja, javnost se uzbrurkala i provedene su stroge mjere - tim psihologa razgovarao je sa svim učenicima, istraživali su se uzroci, svi su se pitali je li se ova tragedija mogla spriječiti. Nagađalo se da su napadači bili izloženi zlostavljanju u školama, ali detaljnija istraživanja su to, bar donekle, opovrgnula. Pa, zašto onda ovo spominjem? Iako možda ovdje nije bila riječ o bullyingu, ovaj slučaj ostavio je trajne poslijedice, svi su reagirali.
Mnoge škole uvele su novi anti-bullying program, te također politiku nulte tolerancije na oružje i prijeteće ponašanje (u čemu su, po nekima, ipak pretjerale neke škole). Također, uvedene su nove mjere za kontrolu oružja.
Sam pojam 'Columbine' postao je sinonim za slučajeve pucnjave u školama, a došlo je i do kopiranja do određene mjere ovog slučaja, kao uzora, nažalost.
Iako prijašnji slučaj vjerojatno nije direktno povezan sa zlostavljanjem, ovi što slijede, prema svim indikacijama jesu. Mislim da su glavni poticaj ovdje (zlostavljanje je uzrok) prikazi nasilja u raznoraznim igricama i/ili filmovima, jer u takvom vremenu živimo.. Pa, evo što donosi naš vrli svijet (ovo su samo slučajevi koji su možda povezani sa bullyingom, ako vas zanimaju i ostali pogledajte OVDJE )
1987, Nathan Ferris, SAD, 12-ogodišnjak, nakon stalnog zadirkivanja i ponižavanja oko njegove težine, uzeo je pištolj i ubio učenika koji ga je u razredu maltretirao, a nakon toga i sebe.
1989, Finska 14-ogodišnjak je upucao dvoje učenika (oboje su umrli). Kao razlog, rekao je da bio žrtva maltretiranja.
1994, Brian Head, SAD 15-ogodišnji Brian je upucao sam sebe usred nastavnog sata u školi. Dugo vremena bio je žrtva zlostavljača zbog svoje debljine i debelih naočala. Njegov otac Bill je kasnije uspio uspostaviti donošenje zakona koji je kriminalizirao maltretiranje u školi i po kojem su škole trebale upozoriti roditelje zlostavljane djece.
1996, Barry Loukaitis, SAD 14-ogodišnjak, naoružan do zuba s lovačkom puškom, 2 pištolja i oko 80 metaka, ušao je u svoju učionicu i odmah ubio učiteljicu. Nakon toga, pucao je na učenike, ubivši dvoje, od kojih ga je jedan prije maltretirao. Nakon toga, zatočio je ostale učenike. Tragedija je prekinuta kad je učitelj ušao u školu i razoružao ga, no tada je još jedna učenica bila lakše ranjena u ruku. U školi, široko je bilo rasprostranjeno saznanje da je Barry bio često zlostavljan u školi, što ga je zapravo natjeralo na ovakav čin. Oni koji su ga znali svjedočili su da se (prije masakra) žalio da su ga drugi učenici često tukli, seksualno zlostavljali, zabijali mu glavu u wc, i da su ga čak držali na podu dok je jedan student urinirao po njemu.
Barry Loukaitis trenutno izdržava doživotnu kaznu bez mogućnosti pomilovanja.
1997, Evan Ramsley, SAD Ovaj 16-ogodišnjak je u školi bio često maltretiran. Prema svjedocima, zvali su ga raznim pogrdnim nadimcima. Osim toga, bio je zlostavljan i u domu za napuštenu djecu, gdje su neki njegovi susjedi čak plaćali učenicima da ga tuku. Patio je od teške depresije. U školi je ubio sa sačmaricom prvo 15-ogodišnjeg učenika u predvorju, zatim ranio još dvoje, a kasnije otišao u ravnateljev ured gdje ga je ubio. Nakon toga, želio se ubiti, ali ipak je odustao od tog nauma i predao se policiji. Osuđen je kao odrasla osoba, na 200 godina kazne, a uvjetnu može tražiti 2066., kad bude imao 85 godina.
1999, Todd Cameron Smith, Canada 14-ogodišnjak, pucao je u školi na 2 studenta, jednog je ubio a drugog ranio. Bio je često izložen zlostavljanju u školi. U prvom razredu srednje škole, između ostalog, kolege su ga polili benzinom za upaljač i prijetili da će ga zapaliti. I kasnije je često bio zlostavljan.
Primjera ima još mnogo, ovo su samo neki.. Samo se možemo nadati da ovakve stvari neće postati dio naše svakodnevnice, a čini mi se da polako postaju, nažalost.. Svatko bi se trebao malo zamisliti nad ovim slučajevima, jer Amerika i nije tako daleko kao što se čini.
|
- 10:06 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
